Search

Galerija

Login Form

IIS

Džeba Boris, Izgradnja izvršnih informacionih sustava korištenjem Expert Choica, listopad 1996.


 

S obzirom da menadžeri moraju ne samo donositi ispravne odluke već ih moraju donositi i u trenutku kad su potrebne i što moguće ekonomičnije, te moraju činiti često, korisno je imati smjernice o relativnoj važnosti odluka. Odluke manje važnosti ne iziskuju iscrpne analize i istraživanja te se mogu čak mirno delegirati bez ugrožavanja osnovne odgovornosti pojedinoga menadžera. Važnost odluke ovisi također o stupnju odgovornosti i fino što možda nema praktički nikakve važnosti za predsjednika korporacije može biti od velike važnosti za čelnika sekcije.

Ako odluka obvezuje poduzeća na velike izdatke sredstava ili važan personalni program (npr. program ocjenjivanja i obuke upravnog osoblja) ili ako obveza koja proizilazi iz nje može biti ispunjena samo u drugom razdoblju (npr. izgradnjom novoga kemijskoga pogona), trebala bi biti predmetom odgovarajuće pažnje viših razina uprave.

Nekc je planove lako promijeniti, u neke je ugrađena mogućnost buduće promjene usmjerenja, dok drugi uključuju akcije iz kojih je povratak težak. Jasno je da se odluke koje uključuju nefleksibilne pravce akcija moraju mnogo pažljivije procijenivati nego one koje je lako mijenjati.

Ako su ciljevi i pretpostavke prilično izvjesni, odluke koje počivaju na njima manje su teške i iziskuju manje prosuđivanja i analize nego u slučaju kada su ciljevi i pretpostavke vrlo neizvjesni.

Ako se ciljevi, inputi, ograničenja i varijable mogu točno izmjeriti, kao što je slučaj posve određenih inputa u radionici s alatnim strojevima, važnost je odluke, uz neizmjenjene ostale uvjete, manja nego u slučaju inputa koje je teško kvantificirati kao pri određivanju cijene novoga proizvoda široke potrošnje ili odlučivanja o njegovu dizajnu.

U situacijama u kojima je odraz odluke na ljude velik takva je i njezina važnost. Pogreška lječnika u bolnici može biti fatalna za pacijenta. Nitko tko donosi odluku koje utječu na druge ljude ne mole sebi dozvoliti da ispusti iz vida potrebe onih ljudi koji prihvaćaju tu odluku.

Džeba Boris, Izgradnja izvršnih informacionih sustava korištenjem Expert Choica, listopad 1996.


 

Gotovo se sve odluke donose u okruženju u kojem vlada barem neka neizvjesnost. Međutim, stupanj neizvjesnosti varira od relativne izvjesnosti do velike neizvjesnosti. Rizika ima u svakom odlučivanju.

U situaciji izvjesnosti ljudi su popriličito sigurni što će se dogoditi kada donesu neku odluku. Dostupne su informacije koje ne smatraju pouzdanima, a poznate su i uzročno poljedične veze.

U situaciji neizvjesnosti, s druge strane, ljudi imaju tek oskudnu bazu podataka, nije im poznato da li su ti podaci pouzdani i vrlo su nesigurni postoji li promjena situacije ili ne. Osim toga, ne mogu procijeniti interakcije različitih varijabli.

U situaciji rizika mogu postojati činjenične informacije ali su one možda nepotpune. U cilju poboljšanja odlučivanja moguće je procijeniti objektivne vjerojatnosti nekoga ishoda korištenjem, na primjer, matematičkih modela. S druge strane, modu se koristiti subjektivne vjerojatnosti, temeljene na prosuđivanju i iskustvu. Na sreću postoje sredstva koji menadžerima pomažu da donose učinkovitije odluke.

Razne suvremene tehnike poboljšavaju kvalitetu odlučivanja u normalnim uvjetima neizvjesnosti. Među njima najvažnije su:

  1. analiza rizika
  2. stabla odlučivanja
  3. teorija preferencija

Svi inteligentni donositelji odluka, noseći se s neizvjesnošću, žele znati veličinu i prirodu rizika u koji se upuštaju odabiranjem nekoga pravca akcije. Jedan je od nedostataka korištenja tradicionalnih pristupa operacijskih istraživanja za riješavanje problema da većina podataka koji se koriste u modelu predstavlja tek procjene, a ostali se podaci temelje na vjerojatnostima. Uobičajna je praksa zatražiti od specijalista iz službi poduzeća da dođu da "najboljih procjena". Međutim, stvorene su nove tehnike koje daju mnogo preciznije viđenje rizika.

Jedan od najboljih načina analiziranja odluke je korištenje tzv. Stabla odlučivanja. Stabla odlučivanja prikazuju u obliku "stabla" točke odlučivanja, nastupe šansi i vjerojatnosti povezane s različitim pravcima za koje se možemo odlučiti. U poduzećima se pri uvođenju novoga proizvoda javlja jedan zajednički problem. Menadžeri moraju odlučiti da li instalirati skupu trajnu opremu kako bi osigurali proizvodnju po najnižim mogućim troškovima ili poduzeti jeftinije privremeno preuređenje postojeće opreme koje će značiti veće troškove po jedinici proizvoda.

Stablo odlučivanja omogućuje da se uoče barem glavne alternative te činjenica da odluke što slijede mogu ovisiti o događajima u budućnosti. Ako se u stablo unese i vjerojatnost raznih događaja, menadžeri mogu također shvatiti pravu vjerojatnost kojom će odluka voditi želejnim rezultatima. "Najbolja procjena", koja se dobiva nekim drugim tehnikama odlučivanja, se može zapravo pokazati vrlo rizičnom.

Teorija preferencije ili koristnosti temelji se na shvaćanju da se stavovi pojedinaca prema riziku razlikuju: neki su voljni preuzeti samo rizike manje od onih na koje upućuju vjerojatnosti ("osobe nesklone riziku") dok su drugi voljni preuzeti veće rizike ("kockari"). Iako se ovdje neživa "teorijom preferencija", klasičniji je naziv „teorija korisnosti". Čisto statističke vjerojatnosti, primijenjene na odlučivanje, počivaju na pretpostavci da će ih donositelj odluka slijediti. Drugim riječima, činilo bi se razumnim da će osoba donijeti neku odluku ako postoji 60 postotna šansa da je ta odluka ispravna. Međutim, nije nužno tako; s obzirom da postoji 40 postotni rizik pogreške, pojedinac možda ne želi prihvatiti taj rizik, naročito ako je kazna za pogrešku teška, bio bi to gubitak novca, ugleda i sigurnoga posla.

Iako je malo toga poznato o osobnim stavovima prema riziku dvije stvari su sigurne: neki su ljudi u nekim situacijama neskloni prema riziku, a u drugima su kockari. Tipične krivulje preferencije ili osobnog rizika mogu biti nacrtane kao na Slici 3.1. taj graf prikazuje krivulju preferencija osobe nesklone riziku, krivulju preferencija kockara te ono što se naziva "osobnim" krivuljom. Ta krivulja podrazumijeva da smo većinom kockari kad ste radi o malim ulozima ali s povećanjem uloga ubrzo postajemo neskloni riziku.